ADHD (poremećaj pažnje s hiperaktivnošću) jedan je od najčešćih razvojnih poremećaja u dječjoj i adolescentnoj dobi, koji utječe na sposobnost samokontrole, održavanja pažnje i regulacije motoričke aktivnosti. U ovom članku donosimo pregled ključnih uzroka, povezanosti s drugim razvojnim poremećajima i kako prepoznati simptome te pružiti odgovarajuću podršku djeci i adolescentima.

Uzroci ADHD-a

Uzroci ovog poremećaja povezani su s različitim biološkim, emocionalnim i socijalnim faktorima tijekom ranog razvoja. Svaki od tih faktora doprinosi specifičnom obliku i intenzitetu simptoma.

U dječaka se ADHD dijagnosticira 3-4 puta češće nego u djevojčica. Kod dječaka su dominantni simptomi hiperaktivnosti i impulzivnosti, dok se kod djevojčica češće primjećuju poteškoće s održavanjem pažnje, što ih često čini manje primjetnima u svakodnevnom okruženju.

Genetika također ima značajnu ulogu, što upućuje na nasljednu komponentu ovog poremećaja. ADHD je često povezan s drugim razvojnim poremećajima, poput autističnog spektra. Oko 20% djece s poremećajima iz autističnog spektra ima simptome ADHD-a, dok su djeca s ADHD-om u 20 puta većem riziku za razvoj autističnih obilježja.

Procjenjuje se da zahvaća 3-5% predškolske djece, dok neka istraživanja sugeriraju da ta brojka može doseći i do 12%.

Simptomi ADHD-a

Simptomi ADHD-a raznoliki su po vrsti i intenzitetu te uključuju poteškoće s pažnjom, hiperaktivnost i impulzivnost. Neki od najčešćih znakova uključuju:

• poteškoće u praćenju uputa i završavanju zadataka,
• stalnu potrebu za kretanjem i nemogućnost mirnog sjedenja,
• prebrzo odgovaranje na pitanja bez razmišljanja,
• prekomjerno pričanje i prekidanje drugih,
• nepažnju tijekom objašnjavanja i učestalo prebacivanje između aktivnosti

Oni obično traju od predškolske dobi do adolescencije, a kod otprilike polovice osoba prisutni su i u odrasloj dobi.

Važnost sigurnosti i rutine kod djece s ADHD-om

Djeci s ADHD-om potrebna je stabilnost i osjećaj sigurnosti, koji se stvaraju kroz dosljedne i predvidljive reakcije roditelja. Kada roditelj reagira nesigurno ili neujednačeno, kod djeteta se može javiti nemir i povećana potreba za bliskošću – kako emocionalnom, tako i tjelesnom – u nastojanju da nadoknadi osjećaj nesigurnosti.

Struktura u svakodnevnim aktivnostima može značajno smiriti takve reakcije. Jasna rutina i predvidljivost omogućuju djetetu osjećaj kontrole nad njegovim okruženjem, što smanjuje tjeskobu. Korisno je uvesti alat poput dnevnika aktivnosti, koji jasno definira dnevne zadatke i obaveze. Ovo pomaže djetetu da se bolje fokusira i smanjuje potrebu za privlačenjem roditeljske pažnje usmjeravanjem na osnovne fiziološke funkcije poput hranjenja ili drugih osnovnih potreba.

Roditeljski pristup koji je siguran i smiren dodatno doprinosi djetetovom emocionalnom osjećaju zaštićenosti. Kad se roditelji ponašaju samouvjereno i stvaraju red u svakodnevnom životu, dijete se osjeća sigurno, što mu daje prostor za razvoj samostalnosti i smirenije suočavanje s izazovima.

Razlika između tipičnog ponašanja i ADHD-a kod djece

Povremena nepažnja, hiperaktivnost ili impulzivnost normalne su pojave kod većine djece. Predškolci prirodno imaju kratke periode pažnje i teško se dulje koncentriraju na jednu aktivnost. Čak i kod starije djece i tinejdžera, sposobnost zadržavanja pažnje često ovisi o interesu za zadatak.

Hiperaktivnost je također česta kod male djece. Njihova energija često nadmašuje izdržljivost roditelja, a neka djeca jednostavno imaju višu razinu aktivnosti od svojih vršnjaka. Važno je zapamtiti da dijete ne treba klasificirati kao dijete s ADHD-om samo zato što je drukčije od svojih prijatelja ili braće i sestara.

Iako su simptomi ADHD-a česta tema, istraživanja pokazuju da kod 90% djece kod koje se posumnja na poremećaj, obrada ne potvrđuje dijagnozu. Obično se radi o inteligentnoj i temperamentnoj djeci koja su odgojno zahtjevnija. Samo 1-2% djece pokazuje teže oblike i ispunjava kliničke kriterije za ADHD te zahtijeva praćenje stručnog osoblja.

Ako dijete ima poteškoća u školi, ali je kod kuće ili s prijateljima opušteno i uspješno, problem vjerojatno nije ADHD. Isto vrijedi za djecu koja su kod kuće hiperaktivna, ali im školski uspjeh i prijateljstva nisu narušeni. Razumijevanje tih razlika ključno je za pružanje prave podrške bez nepotrebne stigmatizacije.

Praktični savjeti

Kako bi se simptomi ADHD-a što bolje upravljali, važno je kombinirati emocionalnu podršku, zdrave navike i jasne strukture. Evo ključnih smjernica:

1. Smanjenje stimulacije iz okoline: Smanjite vrijeme provedeno pred ekranima (televizija, mobiteli, tableti) i zamijenite ga aktivnostima na otvorenom. Igra u prirodi i fizičke aktivnosti pomažu u oslobađanju energije i smanjenju napetosti.
2. Razvijanje samosvijesti: Naučite dijete kako prepoznati stanje povišene napetosti te mu ponudite alate poput dubokog disanja ili kratkih pauza za smirivanje.
3. Zdrava i uravnotežena prehrana: Izbjegavajte procesiranu hranu i visok unos šećera. Fokusirajte se na obroke bogate povrćem, voćem i proteinima kako biste stabilizirali energiju i koncentraciju.
4. Rutina i red: Djeca s ADHD-om najbolje funkcioniraju uz jasno definirane rasporede. Vizualni podsjetnici i dosljednost olakšavaju organizaciju i umanjuju nemir.
5. Pozitivno usmjeravanje energije: Potičite fizičke aktivnosti koje oslobađaju višak energije, poput sporta ili plesa, te istodobno podučavaju fokus i disciplinu.

Kada potražiti savjet liječnika

Ako ste zabrinuti da vaše dijete pokazuje znakove ADHD-a, obratite se svom pedijatru ili obiteljskom liječniku. Ipak, važno je prvo obaviti temeljitu medicinsku procjenu kako bi se isključili drugi mogući uzroci poteškoća s kojima se dijete suočava.

Važno je zapamtiti da svako dijete ima svoj jedinstveni tempo razvoja i način izražavanja. Povremene poteškoće s pažnjom, hiperaktivnošću ili impulzivnošću često su dio normalnog razvoja, a ne nužno znak poremećaja. Strpljenje, razumijevanje i podrška ključni su u prepoznavanju djetetovih potreba i pružanju odgovarajuće pomoći.

Ako se suočavate s izazovima, znajte da niste sami. Uz stručnu podršku i ljubav, svako dijete ima priliku razviti svoje potencijale i pronaći svoj put do uspjeha. Svaki mali korak naprijed velika je pobjeda – za dijete i za vas!

* IZJAVA O ODGOVORNOSTI: Sadržaj objavljen od strane Malog zvrka nije namijenjen za liječenje, dijagnozu, izlječenje ili prevenciju bilo koje bolesti. Uvijek se obratite svom liječniku ili drugom kvalificiranom pružatelju zdravstvene skrbi za sva pitanja u vezi s medicinskim stanjem.

Fotografije: Pinterest

Izvori:

Gehrman, E., (2022.), A Child’s Need for Sleep, The Magazine of Harvard Medical School, preuzeto s https://magazine.hms.harvard.edu/articles/childs-need sleep#:~:text=Kids%20with%20ADHD%20generally%20need,like%20behaviors%20will%20decrease%20significantly.%E2%80%9D

Hercigonja Novković, V. i Kocijan Hercigonja, D. (2022.), ADHD – Od predrasuda do činjenica, Zagreb: Egmont

Jovančević, M. i suradnici (2022.), Godine prve: Zašto su važne?, Zagreb: Actus Hominis

 National Institute of Mental Health (b. d.), Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder, preuzeto 17. studenog 2024. s https://www.nimh.nih.gov/